Rehabilitacija tenisača

Tenis je sport u kojem su koordinacija, mobilnost i pravovremena reakcija iznimno važni (ali, zar nije tako u svakom sportu). Zato je važno da tijelo tenisača/tenisačice bude mobilno u svim segmentima. Da bismo tenisača kvalitetno rehabilitirati, potrebno je dijagnostiku "spustiti" do najbazičnijih pokreta našeg tijela i tu potražiti pravi uzrok problema. Kada sportaš usavrši bazični pokret, tek tada može kvalitetno odraditi puno kompliciranije kao što su kombinacije pokreta u tenisu (isto vrijedi i za sve ostale sportove, naravno ). Osnovna (bazična) mobilnost, vraćanje tijela na "tvorničke" postavke, uključivanje disanja kroz pokret te ujedinjavanje glave i tijela u pokretu formula su za uspješnu prevenciju ozljeda, rehabilitaciju i pripremu za povratak na teren. Nema stroja ni tako sofisticiranog aparata koji to može učiniti bolje od dobro usklađenog tandema sportaš – fizioterapeut.

Uzrok boli u koljenu

Bol u koljenu rijetko nastaje zbog problema u samom koljenu. Pravi uzrok bolnog koljena najčešće je u krivom položaju stopala ili kuka. Zato je prvenstveno bitna ispravna dijagnostika koja se nikako i ni pod kojim uvjetima ne smije ograničavati samo na bolno mjesto, već se mora orijentirati na traženje pravih uzroka. Ljudsko tijelo jedna je cjelina i svaki disbalans u jednom dijelu lokomotornog sustava, utječe na neki udaljeniji dio te posljedično uzrokuje bol. Dakle, kada je u pitanju bolno koljeno, nije dovoljno provoditi terapiju na koljenu ili samo jačati kvadriceps… Najprije treba krenuti od posturalne korekcije u smislu uklanjanja uzroka problema, a tek potom ići na rješavanje posljedice. Jer, kako mi to volimo reći – kuća se gradi od temelja, a ne od krova.

Ozljede kolateralnih ligamenata kod sportaša

Kolateralni ligamenti nalaze se s vanjske (lateralni kolateralni ligamenti) i unutarnje (medijalni kolateralni ligamenti) te štite koljeno od propadanja u valgus ili varus položaj. Do ozljeda kolateralnih ligamenata dolazi najčešće zbog djelovanja mehaničke sile kao što su npr. udarac s vanjske ili unutarnje strane koljena ; iskretanje koljena pri "ukopavanju" stopala kod nagle promjene smjera… No, ozljede kolateralaca vezane su i uz dugotrajno nepravilan položaj zdjelice i femura (natkoljene kosti) ili kod jačeg valgusa stopala koji s vremenom i rastom djetetovog tijela negativno djeluje na položaj koljena. Nastankom ozljede javlja se jaka bol na vanjskom ili unutarnjem dijelu koljena te slabost ili čak potpuna nemogućnost stajanja na ozlijeđenoj nozi. Pri testiranju kolateralnih ligamenata primjetno je "ispadanje" koljena medijalno ili lateralno. Ozljeda kolateralnih ligamenata može biti: – samo distenzija (istegnuće) – parcijalna ruptura ligamenata – potpuna ruptura Ukoliko je došlo samo do istegnuća, važno je napomenuti da dijete treba poštedu od treninga i utakmica, a terapija se sastoji od krioterapije (led), analgetske i protuupalne terapije elektroterapijom te držanje noge u blago povišenom položaju. Važna napomena ❗❗❗: Ukoliko je u pitanju istegnuće, bez puknuća ligamenata, NIJE UPUTNA IMOBILIZACIJA LONGETOM !!! Naime, longeta vrši određeni pritisak na sve strukture koljena, mišiće, ligamente… što je za oporavak sportaša vrlo loše. Kolateralni ligamenti puno će se bolje i brže oporaviti bez imobilizacije, uz upotrebu navedenih terapijskih procedura, te vježbi (u početku statičkih te aktivno potpomognutih vježbi jačanja, a kasnije i sve zahtjevnijih). Imobilizacija stvara mogućnost slabljenja muskulature i ligamenata što prilično prolongira kvalitetan i potpun oporavak sportaša. Bez imobilizacije, uz kvalitetan rad pod stručnim vodstvom fizioterapeuta, oporavak u ovoj fazi (istegnuće) i povratak na sportski teren, moguć je u roku od mjesec dana. Kod djelomične i potpune rupture, oporavak je duži, a imobilizacija potrebna samo kada je u pitanju potpuna ruptura. Čak i kod djelomične rupture (obzirom da kolateralni ligamenti imaju sposobnost samozacjeljivanja), imobilizacija nije nužna. Važno je da terapija bude točno raspoređena i da se sa vježbama pravovremeno krene, bez žurbe i uz dobru procjenu kada je koljeno spremno za trenažni proces. Operacije kolateralnih ligamenata nisu nužne, zbog već spomenutog procesa samozacjeljivanja, ali tijekom rehabilitacije nužno je korigirati i eventualno loše posturalne položaje te položaj zdjelice, koljena i stopala kao i niveliranje snage mišića agonista, antagonista i sinergista. Samo pravilan položaj svih struktura može biti svojevrsna garancija dugoročnog i zdravog bavljenja sportom.

Kava i sport

Idu li kava i sport zajedno? Razne studije pokazale su da dvije ili tri šalice kave prije treninga mogu znatno poboljšati performanse. Mišići imaju više snage, izdržljivost postaje bolja i rizik od bolova u mišićima se smanjuje. Kofein je neko vrijeme čak smatran dopingom, ali samo u većim količinama. Nekoliko je studija pokazalo da kava pozitivno utječe na sportaše na različite načine: japanska studija pokazala je da šalica kave već povećava protok krvi i do 30%. Bolja cirkulacija krvi znači više kisika za mišiće, a time i više energije i izdržljivosti. Kava sprječava bol u mišićima Ako naporno vježbate, često ćete dobiti tzv. musklfiber. Istraživači sa sveučilišta u Ilinoisu utvrdili su da konzumiranje kave prije treninga pomaže u smanjenju upale mišića. A, prema studiji načinjenoj na sveučilištu John Hopkins, dvije šalice kave pola sata prije treninga pomažu poboljšanju koncentracije tijekom treninga. Čak i nakon treninga, šalica kave ima pozitivan učinak: kofein pomaže u pohranjivanju energije u mišićima. Dakle, ako ste ljubitelj kave, samo naprijed – u normalnim količinama kava je prijatelj sportaša, kako rekreativaca, tako i profesionalaca.

Popravite posturu, pa izbjegnite lijekove

..umjesto da naučite korigirati svoje tijelo, ojačate muskulaturu, naučite ispravno disati (jer kada popravite posturu i učvrstite ju, možete napokon disati zaista punim plućima) i dopustite svome srcu da se dobro osjeća u svom "stanu". Pomislite kako biste se osjećali da vas netko zatvori u maleni lift i tako morate ostati mjesecima i godinama 😨 Tako se osjeća i vaše srce kada mu lošim držanjem smanjite prostor prsišta – njegovog prirodnog staništa. Čuvajte svoje ❤️, treba vam – korigirajte sadašnje i naučite i učvrstite buduće posturalne obrasce.

X položaj koljena kod djece sportaša

Određeni broj djece sportaša ima valgus (X) položaj koljena…pri hodu, trčanju i svim ostalim dijelovima svakodnevnih i sportskih aktivnosti. I, ovdje ne govorimo o estetskoj komponenti. Ovdje govorimo o opasnosti od brojnih problema i ozljeda koje su direktno vezane uz loš položaj femura (natkoljena kost), što posljedično dovodi do lošeg položaja koljena, ali i gležnjeva. U ovakvim slučajevima uvijek je prisutna i nemobilnost zdjelice, pa samim time i lumbalnog i torakalnog dijela kralježnice. Često mi treneri govore : " Pa, ja ih tjeram da se istežu, ali oni to odrade na brzinu." Ili roditelji, kada im na pregledu kažem da dijete ima navedeni problem, kažu : "To je zato što se ne istežu na treningu." Ne, problem rotiranih femura i valgusa koljena NE RJEŠAVA SE pukim istezanjem ❗❗❗ Valgus koljena nastaje još u vrlo mladoj dobi (sa pet, šest godina), a kako dijete raste jače se manifestira. Kada bi to bio smo estetski problem, bilo bi super. Ali, jeste li svjesni do kojih sve zdravstvenih problema i konkretnih ozljeda dovodi ova prilično zanemarena dijagnoza? : ⚠️ RUPTURA PREDNJIH KRIŽNIH LIGAMENATA ⚠️ RUPTURA MEDIJALNIH KOLATERALNIH LIGAMENATA ⚠️ BOL U PREPONAMA ⚠️ BOL U LUMBALNOM DIJELU KRALJEŽNICE Ono što je zaista potrebno kod dijagnoze valgusa koljena kod mladih sportaša je korekcija položaja femura, mobilnost zdjelice, mobilizacija i puni opseg pokreta u zglobu kuka, koljena i gležnja, ali i mobilnost trupa i lumbalnog dijela kralježnice. Te korekcije ne mogu se odrađivati na treningu, jer zahtjevaju individualni pristup, a prije svega temeljitu fizioterapijsku dijagnostiku. U Studio za fizikalnu terapiju"VERTEBRA" imamo poseban individualni pristup kako dijagnostici tako i korektivnim "treninzima" sa djecom. Jedino konstantan nadzor fizioterapeuta nad svakim djetetovim pokretom tijekom korektivnog tretmana može dovesti do konkretnog rezultata. A, ono što je posebno važno je praćenje mladog sportaša van kontroliranih uvjeta , što podrazumjeva odlazak fizioterapeuta, koji s djetetom radi, na trening ili utakmicu kako bi se ustanovilo u kolikoj mjeri dijete integrira naučene korigirane položaje u sport kojim se bavi. Patricija Šimić, fizioterapeut Vertebra fizio Zagrebačka avenija 94, Zagreb

Vrtoglavica i gubitak ravnoteže

Vrtoglavice se u početku manifestiraju kao povremene omaglice, koje su relativno podnošljive. No, ako se na vrijeme ne krene s pravilnom terapijom rješavanja istih, problem se pojačava i dovodi do ozbiljnih vrtoglavica.
Uzroci vrtoglavica su razni… od bolesti i infekcija srednjeg uha, trauma glave, dugotrajnog uzimanja pojedinih lijekova, migrena…
No, mi ćemo se zadržati na najčešćem uzroku, a to je loš položaj glave i vrata koji sa sobom nosi brojne posljedice, od kojih je jedna i vrtoglavica.
Dugotrajno sjedenje, nakon nekog vremena, dovodi do popuštanja mišića leđa, ramena i vrata, a onda i do sve lošijeg položaja glave što uzrokuje bolnu napetost u jednom dijelu vratnih i ramenih mišića.
Loš položaj glave dovodi i do stvaranja "grbe" na sedmom vratnom kralješku, te utječe na usporavanje cirkulacije krvi i kisika u tom dijelu leđne moždine.
A, smanjen dotok kisika do malog mozga uzrokuje omaglice, vrtoglavice, pa i gubitak ravnoteže u kasnijim fazama (znate ono kad vas "nosi" po ulici, kao da ste popili tko zna koju količinu alkohola 🙁 )
Kako riješiti ovaj zaista iznimno neugodan problem?
Naravno da je rješenje u jačanju muskulature leđa, ramena i vrata… ali, ne sada odmah.
Vježbe istezanja, mahanja i cirkuliranja glavom ili pak statičke vježbe za vrat NE DOLAZE U OBZIR –
napravit ćete puno više štete, bez imalo koristi.
Prvo i osnovno što treba napraviti je popustiti mišićnu napetost i omogućiti pravilan protok krvi i kisika kroz taj dio leđne moždine.
Za to je potrebno upotrijebiti posebno programiranu masažu leđa i vrata kao i manipulacijske tehnike koje će osloboditi cirkulacijski put kroz vratni dio kralježnice.
Tek nakon što smo ponovno uspostavili normalan protok krvi i kisika, možemo pristupiti korekciji položaja glave, ramena, leđa, zdjelice… (bez korekcije krivih položaja, nema pravilnog jačanja mišića).
Nakon što ste naučili razliku između vašeg trenutnog držanja svih nabrojanih dijelova tijela i držanja kakvo bi trebalo biti, pristupamo jačanju svih mišićnih struktura, ali u pravilnom, korigiranom položaju.
Nemojte se zavaravati da je svejedno kako vježbate… NIJE… naporno vježbanje i jačanje muskulature ima smisla i daje prave rezultate samo ako se radi u posturalno ISPRAVNOM položaju.
Ali, važno je naglasiti da nikakvo vježbanje kod vrtoglavica ne daje rezultate dok nije pripremljen teren za to. Zato se uspjeh može postići samo pravilnim redoslijedom terapijskih i rehabilitacijskih aktivnosti.
Znate onu : Dobra priprema je pola posla 🙂

Hoda li vaše dijete na prstima? :(

Ovo je vrlo važno pitanje i vrlo važan tekst za sve roditelje, a pogotovo one čija djeca tek ili još uvijek hodaju na prstima.
Hod na prstima u najranijoj dobi (kada djeca tek prohodaju, pa do druge godine) je normalan i prolazna je faza razvoja.
No, nastavi li se i nakon tog razdoblja, svakako bi bilo pametno potražiti stručnu dijagnostiku i savjet.
Hod na prstima, osim što je najčešće samo prolazna faza djetetove vertikalizacije, može biti znak i ozbiljnijih poremećaja kao npr. skraćenja Ahilovih tetiva, cerebralne paralize, mišićne distrofije ili poremećaja iz autističnog spektra.
Naravno da kod neuroloških dijagnoza nije prisutan samo hod na prstima, već i cijeli spektar drugih znakova koji upućuju na dotičnu neurološku dijagnozu. Pa, stoga nema mjesta panici, ukoliko se vaše dijete normalno razvija, a hod na prstima je izoliran problem.
Ukoliko dijete na zapovijed da spusti petu na pod, to može učiniti, to je znak da je prednji hod samo navika.
SKRAĆENE AHILOVE TETIVE
Ponekad ipak djetetu nije moguće spustiti petu na pod, a problem nije povezan sa neurološkim oštećenjem, nego se radi o skraćenju Ahilovih tetiva koje su anatomski vezane za petnu kost, a skraćene su već od rođenja, a često se provodi i operativni zahvat u svrhu produljivanja tetiva.
Kod ove dijagnoze, dijete, pri pokušaju da podigne prste od poda, radi kompenzaciju saginjanjem trupa u pokušaju da izvede zadani pokret. Podizanje prstiju je moguće, ali u vrlo malom obimu, uz zatezanje i bolnost u Ahilovim tetivama.
Ova dijagnoza zahtjeva stručni rad na istezanju Ahilovih tetiva i opuštanju potkoljenih mišića.

U ovom slučaju, naravno, korekcija je usmjerena i na repozicioniranje položaja trupa, ispravljanje položaja zdjelice, istezanje zdjeličnih ligamenata i sl. jer skraćene Ahilove tetive uzrokuju brojne posturalne nepravilnosti na svim dijelovima lokomotornog sustava.
No, skraćenje Ahilove tetive je u puno manje slučajeva urođeno stanje, a puno češće je posljedica navike hodanja na prstima.

U svakom slučaju hod na prstima nikako nije poželjan, jer izaziva negativne posljedice na sve strukture lokomotornog sustava, a pogotovo na stabilnost i pravilan položaj gležnja, zdjelični ligamentarni aparat te na fleksibilnost mišića donjih ekstremiteta. Sve to zajedno, kroz nekoliko godina dovodi do lošeg stanja posture i velikog broja problema koji su s lošom posturom povezani.
Također se kao posljedica hoda na prstima, pojavljuju problemi s koljenima, posebice sa kolateralnim ligamentima, ali i prednjim križnim ligamentima koji zbog lošeg položaja stopala i koljena, trpe veliko nepravilno opterećenje.
Ovo je posebno velik problem kod djece koja se bave sportom.

Zato, dijete treba pravilno pregledati, pronaći pravi uzrok problema i cijelu situaciju ispravno rehabilitirati. Kod rehabilitacije, najveću ulogu imaju pasivne i aktivne vježbe istezanja skraćenih struktura stopala, gležnja, potkoljenice… a, onda korektivne individualne vježbe u kojima se postavljaju temelji za kvalitetnu posturu i ispravnu poziciju svih dijelova lokomotornog sustava.

Bolno rame?

U zadnjih nekoliko godina vrlo često mi se na pregled i terapiju javljaju ljudi sa jakom bolnošću u ramenu.
I to nema nikakve veze s brojem godina jer sa navedenim simptomom dolaze i ljudi od 20 godina, kao i oni od 35, 40, 55…
Da, nekada su se bolovi u ramenim, koljenima, kukovima… pripisivali, manje-više, reumatoidnom artritisu ili općenito artrozama koje su obično pratile populaciju srednjih godina i onu malo stariju.
No, danas je bol u zglobovima redovito prisutna i kod vrlo mladih ljudi.
Od kuda sada najednom to?
Promislite malo, kada ste zadnji put razmahali ta svoja ramena, provrtili ih onako baš herojski… razbacali se rukama u svim smjerovima, onako kao mala djeca kad mahnito počnu mlatarati rukama i vrtiti njima na sve strane? Sjećate li se? Ili ste to stvarno zadnji put učinili dok ste bili dijete, a mama vas je pritom ljutito upozoravala da se smirite jer ćete nekoga odalamiti.
Da, da, baš tako bi to trebalo učiniti barem SVAKI dan!
Zašto? Zato jer, osim kada morate nešto pospremiti na visoko mjesto ili promjeniti žarulju na plafonjeri, niste ruke podigli već stoljećima 🙂
Gotovo čitav dan nadlaktice su vam stisnute uz tijelo, a podlaktice pod kutem od 90 stupnjeva (rad na kompjuteru, vožnja auta, kuhanje, pisanje…)
A, naša ramena imaju brojne mogućnosti koje polako zaboravljamo. Zaboravljamo da rameni zglob ima mogućnost cirkumdukcije (pokret kruženja ruke od 360 stupnjeva), abdukcije (odmicanje ruke od tijela do 180 stupnjeva), vanjske i unutarnje rotacije.
Mi te pokrete sve manje koristimo.
Rame koje nije u upotrebi, odnosno u upotrebi je tek minimalnim udjelom, propada. Propada (slabi) njegova muskulatura, propadaju (skraćuju se) ligamenti i naravno da tijelo izdaje crveno upozorenje da nešto hitno treba poduzeti. Obzirom da mi svoje tijelo ne slušamo kada nas diskretno upozorava, ne preostaje mu drugo nego da nas upozori baš onako, konkretno – BOLNOM epizodom.
A, kada već oslabe mišići ramena, njima se u istom trenutku pridružuju i leđni mišići, mišići vrata, ruke… i , onda nastaje jedan kompleksni problem jer vas boli vrat, leđa, jaka bol se širi duž ruke…
I tada ima pomoći, ali ta pomoć se ne sastoji od tableta, nego od dobre dijagnostike, jer je najvažnije od svega sagledati problem sa svih strana i naći PRAVI uzrok boli… a, zatim i kvalitetne rehabilitacije. Samo, dobro je znati da prava rehabilitacija koja daje dugotrajne rezultate ne rješava problem od prve jer godine su vam trebale da svoje rame dovedete u postojeće stanje. Za dugotrajne rezultate, osim same ispravne terapije, potrebna je korekcija postojećeg položaja glave, ramena, leđa… odnosno, čitave posture.
Kada jednom posvjestite u kojem položaju zapravo trebate biti, kako do njega doći i kako se prijateljski odnositi prema svojim ramenima, mi smo uspjeli u svom poslu, a vi nastavljate živjeti bez bolova 🙂
A, to nam je zajednički cilj, zar ne?